Smokve, simobol senzualnosti i zdravlja

Sadržaj teksta

Od rane istorije čoveka, smokve su cenjena kao hrana, kulturološki simbol i izvor zdravlja. Smokvino drvo, iako danas široko zastupljeno, posebno na Mediteranu, originalno potiče sa Bliskog istoka i jedno je od prvih biljki koje su uzgajane radi potrošnje u sušenoj i svežoj formi.

autor: mr ph. Jovana Ilkić


Kako se berba ploda odvija od juna do oktobra, smokva je sočna zvezda letnje trpeze, koliko zbog svog atraktivnog izgleda, toliko i zbog karakteristične teksture i ukusa. Svakim zalogajem predstavlja malu, ali neosporivu povezanost između neprebrojivih usta kroz koje je prošla, tradicije u kojoj je neizostavna i budućnosti u kojoj se tek razotkriva njen potencijal u farmaciji i medicini.

Narodna medicina i biološka aktivnost

Upotreba hrane i lekovitog bilja za poboljšanje zdravlja gotovo je stara koliko i čovečanstvo. U skladu sa tim, smokva je među veteranima, kako je dokazano da se gaji više od 11.000 godina.

Njena važnost u alternativnoj medicini prepoznata je kroz vekove, a danas je neizostavna stanarka nekoliko farmakopeja i knjiga posvećenih biljnim lekovima, gde se ističe da se može koristiti kod opstipacije, dizenterije i enteritisa, ali i u tretmanu kožnih promena (kod pustula, furunkula i bradavica) ukoliko se primenjuje topikalno u odgovarajućem obliku.

Delovi (plod, list, grančice) koristili su se i sveži i suvi za lečenje tumora i inflamatornih sindroma, nekad čak i u formi pepela smokve ili vina od plodova.

Dekokti listova pokazali su se kao efikasni u poboljšanju postprandijalne hiperglikemije kod diabetes melitusa tipa 1, dok se listovi pomešani sa hranom za životinje koriste kao digestiv u veterinarskoj medicini.

Ekstrakti na bazi smokve veoma su zastupljeni i u homeopatskim preparatima.

Različiti biološki efekti organskih ekstrakta smokve, poput antibakterijskog, antivirusnog, antiproliferativnog i antioksidantnog su procenjeni i potvrđeni u brojnim studijama.

Prijavljena je i antimikotička, antihelmintička i citostatska aktivnost, ali se veruje da smo tek na početku razumevanja zdravstvenih efekata smokve i da se još mnogo ispitivanja pruža pred naukom kako bi se oni potpuno rasvetlili.

Sok smokve tradicionalno se koristi za uklanjanje kurjeg oka i bradavica.

Značaj u ishrani

Uzimajući u obzir da su primer najstarijih ljudskih namirnica, smokve kao voće empirijski imaju vrlo visok bezbedonosni profil.

Listovi, plodovi i mleko su korišćeni za lečenje neuhranjenosti, a i pored toga za poboljšanje zdravlja.

Suve smokve

Različiti izveštaji o sastavu hranjivih sastojaka suvih smokvi su pokazali da imaju najbogatiji portfolio hranljivih sastojaka među sušenim voćem, kako su važan izvor minerala i vitamina.

Sušene smokve su dostupne u mnogim oblicima: cele, kao pasta, koncentrat, grumenje, prah i kockice. Obično se kalijum sorbat dodaje suvim smokvama da bi se sprečila fermentacija i rast plesni.

Smokve ne sadrže masti, natrijum i holesterol, te se često preporučuju kardiološkim pacijentima i u različitim dijetama.

Predstavljaju „osnovni“ biljni resurs kalcijuma za mnoge ptice i sisare.

Sveže i osušene takođe predstavljaju dobre izvore sirovih vlakana i polifenola. Takođe, pokazano je da je antioksidativna aktivnost u korelaciji sa koncentracijom polifenola u voću.

Zapravo, crno vino (200-800 mg / 200 ml) i crni čaj (150-210 mg / 200 ml), dva veoma dobra izvora fenolnih jedinjenja sadrže manje količine fenola nego smokve (1090-1110 mg /100 g sveže biljke), i to prevashodno njen plod.

Visoke koncentracije fenolnih jedinjenja prisutne su i u kori i pulpi.

Oprez

Uprkos nekim loše dokumentovanim dokazima, nisu poznati nikakvi zdravstveni rizici u vezi sa pravilnom primenom, tako da su svi dostupni podaci pokazali da je smokva siguran prirodni lek.

Ipak potrebno je istaći da iako se smokvino mleko (tzv. lateks, gusta tečnost poreklom iz grančica) ne unosi samo po sebi, potrebne su mere predostrožnosti u vezi sa direktnom primenom, jer je poznato da ovaj materijal ima keratolitička i korozivna svojstva. Kontakt kože sa smokvinim mlekom može izazvati alergijske reakcije kao što su dermatitis, astmatični napad i vrlo retko, anafilaktička reakcija.

Sadrže visoke nivoe oksalata, te konzumacija u prekomernim količinama verovatno će imati laksativni efekat, stoga treba u njima uživati u umerenim količinama.

Finalno, kao i pri unosu bilo kog sušenog voća, neophodnno je voditi računa o unosu šećera, kako je sadržaj istog u ovom tipu hrane uglavnom veoma visok.

Smokva u kulturi i religiji

Smokva – njen list posebno – ima jake religiozne konotacije u zapadnoj umetnosti. Drvo iz kojeg raste je treće stablo koje se pominje u Bibliji.

U ovom kontekstu, plod može simbolizovati i znanje i gubitak nevinosti koji dolazi s mudrošću. Nakon što su Adam i Eva pali u iskušenje i postali svesni svoje golotinje, oni su zajedno stavili smokvino lišće i to iskoristili da se pokriju.

U grčko-rimskoj kulturi smokva je povezana sa ženskom plodnošću i seksualnošću.

Smokvin list je takođe naveo umetnike da preispitaju pojam skromnosti i da shvate da je on duboko patrijarhalan. Tokom perioda italijanske renesanse od 14. do 16. veka, slikari i vajari prikazali bi genitalije muškaraca, ali bi insistirali na pokrivanju ženske listom smokve.

Da bi to izazvali, savremeni umetnici su ga ponovo prisvojili kao simbol cenzure.

Hebrejska tradicija nosi verovanje da smokva predstavlja mir i obilje, a Buda je pronašao prosvetljenje pod smokvom.

NAJNOVIJI TEKSTOVI
Probiotici-baner-300x300px
Probielle-IBSolutions-205x2655mm-1