Zašto nam krče creva – i da li to zaista znači da smo gladni?

Zašto nam stomak najglasnije zakrči baš kada je svuda tišina? Glad jeste jedan od razloga, ali creva mogu biti glasna i posle jela. Evo šta se zapravo događa u digestivnom traktu i kada krčanje ipak treba shvatiti ozbiljnije.
krčanje creva
Sadržaj teksta

Sedite na sastanku, u pozorištu ili u tihoj čekaonici i baš tada iz stomaka dopre zvuk koji je nemoguće ignorisati – krčanje creva. Prva pomisao obično je: gladan sam. Ali creva umeju da se oglase i neposredno posle ručka, kada smo nervozni, nakon određene hrane – a ponekad bez ikakvog razloga koji možemo da prepoznamo.

Šta se zapravo čuje kada nam „krči stomak“?

Ne krči samo stomak

Zvuci koje nazivamo krčanjem nastaju u digestivnom traktu, pre svega u želucu i crevima. Njihov stručni naziv je borborigmi (borborygmi) – reč koja gotovo zvuči kao ono što opisuje.

Digestivni trakt nije nepomična cev kroz koju hrana jednostavno prolazi. Njegovi mišići se neprestano ritmički kontrahuju i opuštaju. Tim pokretima, odnosno gastrointestinalnom motilnošću, sadržaj se meša i potiskuje dalje kroz sistem za varenje.

A u crevima se ne nalaze samo hrana i tečnost. Tu je i gas.

Kada kontrakcije pomeraju kombinaciju tečnosti i gasova kroz šuplje delove digestivnog trakta, nastaju vibracije i zvuci koje možemo da čujemo. Većinu vremena ih i ne primećujemo. Povremeno, međutim, postanu dovoljno glasni da ih čuju i ljudi oko nas.

I to je najčešće potpuno normalno.

Zašto su creva ponekad najglasnija baš kada smo gladni?

Kada završimo sa varenjem obroka, želudac i tanko crevo ne prestaju da rade. Umesto toga, prelaze na drugačiji obrazac pokreta koji se naziva migrirajući motorni kompleks – MMC. Možemo ga zamisliti kao periodični talas kontrakcija koji prolazi kroz želudac i tanko crevo između obroka. Njegova uloga je da pomogne u pomeranju ostataka sadržaja i sekreta dalje kroz digestivni trakt i pripremi ga za sledeći obrok. U stručnoj literaturi zato se ponekad slikovito opisuje kao svojevrsni „housekeeping“ mehanizam digestivnog sistema.

MMC prolazi kroz nekoliko faza. U jednoj od njih javljaju se snažne, pravilne kontrakcije koje migriraju duž gornjeg dela digestivnog trakta.

U regulaciji ovog procesa učestvuje i motilin, hormon koji se ciklično oslobađa tokom perioda gladovanja i podstiče motornu aktivnost želuca i tankog creva.

Ako u želucu i crevima tada nema mnogo čvrstog sadržaja koji bi prigušio kretanje, pomeranje tečnosti i gasova može postati prilično glasno.

Otuda poznato krčanje praznog stomaka.

Znači li onda krčanje creva da je vreme za jelo?

Ne nužno. Krčanje može pratiti period bez hrane i zato ga s razlogom povezujemo sa glađu. Hormoni uključeni u regulaciju apetita i gastrointestinalne motilnosti takođe međusobno komuniciraju – među njima su motilin i grelin.

Ali zvuk iz stomaka nije alarm koji kaže da organizmu hitno nedostaje energija.

Drugim rečima: možete biti gladni a da vam stomak uopšte ne krči, ali vam creva mogu glasno krčati i kada niste gladni.

Zato nema potrebe jesti samo zato što se stomak „oglasio“.

Zašto nam creva krče i posle jela?

Obrok menja obrazac gastrointestinalne motilnosti. Čim hrana stigne u digestivni trakt, počinje njeno mešanje sa želudačnim i crevnim sokovima, razlaganje i postepeno pomeranje dalje. Creva tada imaju mnogo posla.

Zbog toga se zvuci mogu javiti i nakon jela. Zapravo, istraživanja snimanja crevnih zvukova kod zdravih ljudi potvrđuju da oni postoje i tokom varenja i u periodu bez hrane; njihova učestalost i intenzitet mogu se menjati, ali veza između obroka i „buke“ nije tako jednostavna kako se obično pretpostavlja.

Zato glasna creva posle ručka uglavnom ne znače da sa varenjem nešto nije u redu.

A kakve veze imaju gasovi?

Što kroz creva prolazi više gasa i tečnosti, veća je mogućnost da će njihovo pomeranje biti čujno. Gas u digestivni trakt dospeva gutanjem vazduha, ali nastaje i kada bakterije u debelom crevu fermentišu sastojke hrane koji nisu potpuno svareni u tankom crevu.

Zato neko može primetiti više „koncerata iz stomaka“ nakon određenih obroka.

Pasulj i druge mahunarke, kupusnjače, crni i beli luk i neke namirnice bogate fermentabilnim ugljenim hidratima kod osetljivijih ljudi mogu povećati stvaranje gasova. Gazirana pića unose dodatni gas, a brzo jedenje, žvakanje žvake ili pričanje tokom jela mogu povećati količinu progutanog vazduha.

To ne znači da te namirnice treba izbaciti iz ishrane samo zato što posle njih čujemo creva.

Zašto nam stomak „priča“ kada smo nervozni?

Mnogi su to doživeli pred ispit, važan razgovor, javni nastup ili neku drugu stresnu situaciju: stomak kao da odjednom postane mnogo prisutniji.

To nije umišljaj. Mozak i digestivni sistem neprestano komuniciraju preko ose creva–mozak, u kojoj učestvuju autonomni i enterični nervni sistem, hormonski i imunološki signali i drugi mehanizmi.

Stres zato može promeniti gastrointestinalnu motilnost, ali i način na koji doživljavamo senzacije iz digestivnog trakta. Efekat nije isti kod svih ljudi niti u svim delovima sistema za varenje. Kod nekoga se stres manifestuje „vezanim stomakom“, kod drugoga ubrzanom stolicom, grčevima ili izraženijim osećajem kretanja u crevima.

Zato nije neobično da upravo u najtišoj prostoriji – i u najnezgodnijem trenutku – postanemo svesni svakog zvuka koji dolazi iz stomaka.

Da li glasno krčanje znači da imamo „brz metabolizam“?

Ovo je jedan od onih simpatičnih mitova koji zvuče logično, ali nemaju takvo fiziološko značenje.

Crevni zvuci prvenstveno govore da se sadržaj, tečnost i gas kreću kroz digestivni trakt. Ne mogu nam reći koliko kalorija trošimo, koliko je metabolizam „brz“ niti da li sagorevamo masti.

Zanimljivo je da se danas crevni zvuci čak proučavaju kao mogući neinvazivni pokazatelji gastrointestinalne motilnosti, ali njihovo tumačenje je mnogo složenije od prostog „više zvuka = bolji rad creva“. Jedna mala studija iz 2025. godine, na primer, zabeležila je porast više parametara crevnih zvukova neposredno nakon 20 minuta hodanja kod zdravih odraslih, što pokazuje koliko različiti fiziološki faktori mogu menjati ono što čujemo.

Treba li nešto raditi da bi creva manje krčala?

Ako nema drugih simptoma – uglavnom ne. Ako je buka neprijatna u određenim situacijama, može pomoći sporije jedenje, manje gaziranih napitaka i izbegavanje veoma dugih perioda bez hrane ako ste primetili da upravo tada stomak postaje najglasniji.

Ako se uz krčanje creva javlja mnogo gasova, korisnije je pratiti koja hrana izaziva tegobe i da li postoje i drugi simptomi, nego nasumično izbacivati čitave grupe namirnica.

A ako vam stomak zakrči usred sastanka?

Ponekad je najtačnije objašnjenje jednostavno: creva rade svoj posao.

Kada krčanje ipak zaslužuje pažnju?

Samo krčanje creva, bez drugih tegoba, gotovo nikada nije razlog za zabrinutost. Važna je cela slika, a ne glasnoća stomaka.

Pregled ima smisla ako se promena crevnih zvukova uporno javlja zajedno sa simptomima kao što su bol u stomaku, dugotrajno ili izraženo nadimanje, učestala dijareja ili zatvor, neobjašnjiv gubitak telesne mase, krv u stolici ili druge nove i trajne digestivne tegobe.

Posebno je drugačija situacija ako se pojave jak ili grčevit bol, izrazito nadut stomak, povraćanje i nemogućnost ispuštanja gasova ili stolice. Takva kombinacija može pratiti opstrukciju creva i zahteva hitnu medicinsku procenu.

Dakle, glasno krčanje samo po sebi uglavnom nije problem. Krčanje creva udruženo sa ozbiljnim simptomima jeste druga priča.

Krčanje creva – Šta kaže nauka?

Krčanje creva je zvučna posledica sasvim normalne gastrointestinalne motilnosti. Posebno zanimljiv deo fiziologije odvija se između obroka, kada se aktivira migrirajući motorni kompleks – ciklični obrazac kontrakcija želuca i tankog creva u čijoj regulaciji važnu ulogu ima motilin.

Zato postoji fiziološko objašnjenje zašto prazan stomak ponekad ume da bude glasan.

Ali iz toga ne treba izvući pogrešan zaključak da svako krčanje znači glad. Digestivni trakt se kreće i proizvodi zvuke i nakon obroka, a na njegovu motilnost utiču hrana, fizička aktivnost, autonomni nervni sistem, stres i brojni drugi faktori.

Možda je zato najbolji odgovor sledeći put kada stomak glasno zakrči:

Nije nužno gladan. Samo nije tih.

Reference

  1. Deloose E, Verbeure W, Depoortere I, Tack J. Motilin: from gastric motility stimulation to hunger signalling. Nat Rev Endocrinol. 2019;15(4):238-250. doi:10.1038/s41574-019-0155-0.
  2. Kitazawa T, Kaiya H. Regulation of gastrointestinal motility by motilin and ghrelin in vertebrates. Front Endocrinol (Lausanne). 2021;12:773939. doi:10.3389/fendo.2021.773939.
  3. Deloose E, Janssen P, Depoortere I, Tack J. The migrating motor complex: control mechanisms and its role in health and disease. Nat Rev Gastroenterol Hepatol. 2012;9(5):271-285. doi:10.1038/nrgastro.2012.57.
  4. Kito Y, Itoh Z. Physiological functions and potential clinical applications of motilin. Peptides. 2023;159:170900. doi:10.1016/j.peptides.2022.170900. (PubMed)
  5. Tomomasa T, Morikawa A, Sandler RH, Mansy HA, Koneko H, Masahiko T, et al. Gastrointestinal sounds and migrating motor complex in fasted humans. Am J Gastroenterol. 1999;94(2):374-381.
  6. Leigh SJ, Uhlig F, Wilmes L, Sanchez-Diaz P, Gheorghe CE, Goodson MS, et al. The impact of acute and chronic stress on gastrointestinal physiology and function: a microbiota-gut-brain axis perspective. J Physiol. 2023;601(20):4491-4538. doi:10.1113/JP281951. (PubMed)
  7. Yamada T, Sekiguchi Y, Yoshida S, et al. Immediate effect of physical activity on gut motility in healthy adults. Sci Rep. 2025. (PubMed)

 

NAJNOVIJI TEKSTOVI
silicogel banner