Loše varenje hrane nije retka pojava. Nekada jednostavne promene navika u ishrani i redovno vežbanje mogu doneti olakšanje. Uporne smetnje, ipak, treba shvatiti ozbiljno. Neretko se iza njih kriju bolesti koje su se već razvile.
autor: Dr sc med Tatjana Mraović, dijetolog spec. higijene i ekologije
Zdravlje tela neodvojivo je povezano sa neprekidnim, kvalitetnim snabdevanjem hranjivim materijama koje mu obezbeđuju energiju, ali i rast i obnovu tkiva. U tom procesu ogromnu ulogu u varenju hrane ima tanko crevo, pankreas, jetra, te je njihovo dobro funkcionisanje ključ pravilne apsorpcije hranjivih materija u krvotok. Ako nešto zataji sa strukturom tankog creva, ili enzimi pankreasa u tankom crevu ne svare hranu, neki sastojci u njoj se neće potpuno apsorbovati. Tada govorimo o malapsorpciji.
Šta je malapsorpcijski sindrom
Varenje i apsorpcija hrane u crevima se odvijaju u tri faze. U prvom momentu se, u lumenu creva vrši hidroliza masti, belančevina i ugljenih hidrata pod dejstvom enzima pankreasa i žučnih soli koje pojačavaju topivost masti. U drugoj fazi varenje se nastavlja pomoću enzima četkaste prevlake kada započinje i apsorpcija završnih produkata procesa probave, i potom sledi transport hranjivih materija limfnim putem.
Malapsorpcija nastaje usled poremećaja bilo koje od ovih faza. To je pojam koji označava nedovoljno iskorišćavanje hranjivih materija. Malapsorpcija je najčešći poremećaj fiziologije i morfologije creva, na koji se nadovezuje, sem poremećaja varenja (digestije), i poremećaj apsopcije, gubljenja belančevina, masti, ugljenih hidrata i tečnosti iz tela.
Gotovo da nema bolesti creva koju ne prati i gubitak proteina, a u svakodnevnoj praksi se veoma često susrećemo i sa poremećajem apsorpcije ugljenih hidrata i laktoze, dok je stetoreja (masna stolica) klinička manifestacija vidljivog gubljenja masti. Postaje neminovan i gubitak vitamina i minerala.
Uzroci malapsopcije su brojni
Malapsorpcija može biti posledica bolesti organa koji učestvuju u varenju hrane (jetre, pankreasa) i nedostatka probavnih sokova u crevu. Posledica je otežana razgradnja hrane i/ili prebrz prolaz hrane kroz creva.
Bolesti koje uzrokuju globalnu malapsorpciju, poput celijakije, remete apsorpciju većine hranjivih materija, vitamina i minerala. Druge nastaju usled selektivnijeg poremećaja apsorpcije, poput perniciozne anemija. Smanjena funkcija pankreasa, usled koje postoji manjak enzima za varenje hrane, takođe uzokuje malapsorpciju.
Povećana kiselost sadržaja creva smanjuje aktivnost enzima lipaze, što ugrožava varenje masti ( Zollinger–Ellisonov sindrom). Bolesti jetre mogu da ometaju sintezu žuči, a smanjen dotok žučnih soli u dvanaestopalačno crevo rezultira malapsorpcijom. Ovo su samo neki od brojnih poremećaja.
Kako možete da prepoznate malapsorpciju?
Lake ili teže mučnine, osećaj nagona za povraćanjem, bolovi u stomaku, naduvenost, prisustvo gasova, proliv ili zatvo, bleda i suva koža, istanjena kosa, loša koncentracija, osećaj zaboravnosti, neraspoloženje, depresija.
Klinička slika uznapredovale malapsorpcije je hroničan proliv, pojava masnih stolica (steatoreja), gubitak kilograma i pored adekvatnog unosa hrane, anemija, sklonost krvarenjima i pojavama modrica, opšta slabost, čak znaci dehidracije. Retko se javlja i porast težine.
Steatoreja nastaje kada je dnevna ekskrecije masti veća od 6g. Praćena je obilnim, bledim, masnim stolicama, promenjenog, intenzivnog mirisa. U slučajevima uznapredovale malapsorpcije dolazi do značajnog manjka vitamina i minerala, a simptomi koji će se pojaviti u vezi su sa specifičnim deficitom pojedinih nutritivnih materija.
Lečenje
Uvek je potrebno otkriti i lečiti uzrok nastanka sindroma malapsorcije. Udeo ishrane u lečenju je važan i uvek je individualno prilagođen. On zavisi od toga koja je bolest razlog poremećaja varenja, ali i ličnog doživljaja simptoma nakon uzimanja određene vrste namirnica.
Opšta pravila su: česti i mali obroci, hrana bogata proteinima, a siromašna vlaknima i prostim šećerima. Unos nešto većih količina tečnosti.
Mnoge medicinske studije su navele blagodeti ishrane bogate omega 3 masnim kiselinama (plava morska riba) i upotrebe lanenog ulja u lečenju upala creva. Važnu ulogu imaju i preparati koji sadrže enzime pankreasa ukoliko je njegova funkcija narušena. Suplementi vitamina i minerala u nastalim deficitima imaju svoje mesto u lečenju.
Nedostatak laktaze je čest
U praksi važan i često viđen poremećaj varenja je poremećaj apsorpcije ugljenih hidrata usred deficita laktaze (poremećaj varenja mleka), dok je steatoreja karakteristika kliničke slike gubljenja masti.
Proteine ne treba gubiti
Proteini u crevima se svakodnevno gube u malim količinama. Normalna je njihova eliminacija i u obliku ureje, mokraćom.
Tanko crevo normalno razgradi 93% proteina, a 7% se gubi stolicom.
To su ne samo proteini hrane već i proteini pankreasnih, pljuvačnih, želudačnih i bilijarnih enzima (ukupno oko 17g). Oko 36 do 50g proteina dnevno telo gubi odbacivanjem mukoznih ćelija. Organizam ne pohranjuje toliko proteina, te čim unos hranom bude manji ili nastupi malapsorpcija , ubrzo dolazi do deficita esencijalnih aminokiselina.
Za lakše varenje
Smanjeno lučenje digestivnih enzima često zahteva dodatno unošenje enzima u vidu dijetetskih suplemenata, koji sadrže, kako enzime koji su već prisutni u digestivnom sistemu čoveka (amilaza, proteaza, laktaza lipaza, itd), tako i enzime biljnog porekla (papain), koji dodatno pospešuju varenje.
Dodatno unošenje digestivnih enzima se preporučuje svim osobama koje imaju tegobe usled otežanog varenja, kao i zdravim osobama srednje i starije dobi s obzirom da sa godinama dolazi do njihovog smanjenog lučenja.
Najbolje je kada se organizmu obezbedi što kompleksnija smeša enzima jer se time pokriva varenje širokog spektra hranljivih materija.