Glikemijski indeks (GI) – šta je, kako se određuje i zašto je važan

glikemijski indeks
Sadržaj teksta

Šta je glikemijski indeks?

Glikemijski indeks (GI) je medicinski priznata mera koja pokazuje koliko brzo i u kojoj meri određena hrana koja sadrži ugljene hidrate podiže nivo šećera (glukoze) u krvi nakon jela. GI se izražava kao broj na skali od 0 do 100, gde je čista glukoza (šećer) referentna vrednost sa indeksom 100, što znači najbrže moguće povećanje šećera u krvi nakon konzumacije.

Kako se određuje glikemijski indeks (GI) neke namirnice?

Standardizovana metoda uključuje merenje nivoa šećera u krvi nakon što zdravi ispitanici pojedu količinu hrane koja sadrži 50 g ugljenih hidrata. Nivo šećera se zatim prati u periodu od dve sata i upoređuje se sa porastom nakon konzumacije iste količine čistog šećera/glukoze. Dobijeni rezultat predstavlja broj koji označava glikemijski indeks određene hrane. (Mayo Clinic)

Kategorije glikemijskog indeksa:

  • Nizak GI: 1 – 55 – hrana koja sporije povećava šećer u krvi.
  • Srednji GI: 56 – 69 – umeren uticaj.
  • Visok GI: 70 i više – brzo povećanje šećera. (Mayo Clinic)

Važno je napomenuti da hrana koja ne sadrži ugljene hidrate (meso, riba, masti, ulja) nema GI vrednost, jer nema efekta na nivo glukoze u krvi u tom smislu. (MedlinePlus)

Zašto je GI važan?

  1. Kontrola šećera u krvi – ključna u dijabetesu
    Za osobe sa dijabetesom tipa 1 ili tipa 2, praćenje GI može pomoći u boljem planiranju obroka i izbegavanju naglih skokova šećera u krvi, što je važno jer ti skokovi otežavaju kontrolu bolesti i mogu izazvati akutne i dugoročne komplikacije. (MedlinePlus)
  2. Prevencija insulinske rezistencije i komplikacija
    Istraživanja pokazuju da prehrana bogata namirnicama sa visokim GI može biti povezana sa većim rizikom od razvoja predijabetesa, dijabetesa, povišenog krvnog pritiska i bolesti srca. GI se zato koristi i kao informativni alat u ishrani zdravih osoba koje žele smanjiti rizik od ovih stanja.
  3. Energetska stabilnost i osećaj sitosti
    Hrana sa nižim GI sporije se vari i apsorbuje, pa obroci deluju duže na osećaj sitosti i sprečavaju nagle promene energije tokom dana. (Diabetes UK)

Zašto glikemijski indeks jedne iste namirnice nije uvek isti?

Iako glikemijski indeks predstavlja standardizovanu vrednost, u realnom životu GI jedne iste namirnice može značajno varirati. Na to utiče više faktora – od načina pripreme, preko zrelosti, pa sve do kombinacije hrane u obroku.

  1. Način pripreme hrane

Termička obrada menja strukturu skroba.

  • Duže kuvanje, pečenje ili pasiranje razgrađuje skrob i olakšava njegovu apsorpciju → GI raste.
  • Zato pire krompir ima znatno viši GI od kuvanog krompira u komadu.
  • Al dente testenina ima niži GI od potpuno raskuvane.
  1. Stepen zrelosti

Kod voća, kako plod sazreva, složeni ugljeni hidrati prelaze u jednostavne šećere.

  • Zelena banana ima nizak GI.
  • Zrela banana ima srednji do viši GI.
  1. Fizička struktura namirnice

  • Cela zrna žitarica imaju niži GI od mlevenog brašna.
  • Integralni hleb od sitno mlevenog brašna može imati gotovo isti GI kao beli hleb – jer je struktura razbijena.
  1. Prisustvo vlakana

Vlakna usporavaju varenje i apsorpciju glukoze.
Zato mahunarke i celo zrno žitarica imaju prirodno nizak GI.

  1. Prisustvo masti i proteina u obroku

Kada se ugljeni hidrati jedu zajedno sa proteinima ili mastima, pražnjenje želuca je sporije i porast šećera u krvi blaži.
Zbog toga GI pojedinačne namirnice ne mora biti isti kao efekat kompletnog obroka.

  1. Hlađenje i ponovno zagrevanje

Kuvani pirinač ili krompir koji se ohlade pa kasnije zagreju sadrže više tzv. rezistentnog skroba, koji se sporije vari → GI se blago smanjuje.

Da li je GI najbitnije orjentir?

Zato što GI nije konstanta vrednost već može da se menja u zavisnosti od pripreme hrane, zrelosti namirnice itd., u praksi se ne gleda samo broj

Stručnjaci naglašavaju da je GI koristan orijentir, ali da u realnoj ishrani mnogo više znači:

  • veličina porcije
  • ukupna količina ugljenih hidrata
  • kombinacija hrane u obroku

Zbog toga se sve češće koristi i pojam glikemijsko opterećenje (GL), koji uzima u obzir i GI i količinu ugljenih hidrata u porciji — što daje realniju sliku efekta obroka na šećer u krvi.

Ko mora posebno da vodi računa o GI?

Dijabetičari:
Osobe sa dijabetesom moraju voditi pažnju na GI da bi smanjile rizik od hiperglikemije (previsok nivo šećera) i hipoglikemije (naglo snižen nivo šećera), jer njihovo telo teže reguliše glukozu bez adekvatne insulinske podrške. (MedlinePlus)

Osobe sa predijabetesom i insulinskom rezistencijom:
Praćenje GI može pomoći u sprečavanju napredovanja u tip 2 dijabetes i stabilizaciji metabolizma glukoze.

Osobe sa gojaznošću ili metabolickim sindromom:
Izbor hrane sa nižim GI može doprineti boljoj kontroli apetita i potencijalnom gubitku telesne mase jer stabilizuje nivo šećera i insulina u krvi. (Mayo Clinic)

GI i dijete — da li su niskoglikemijske dijete preporučljive?

Za dijabetičare:
Mnogi medicinski stručnjaci preporučuju planiranje obroka uzimajući u obzir GI kao jedan od alata za kontrolu šećera u krvi — ali uzimajući ga u kontekstu ukupne nutritivne vrednosti hrane, porcije i broja ugljenih hidrata po obroku. GI sam po sebi ne obuhvata sve nutritivne faktore i ne mora biti jedino merilo izbora hrane. (Mayo Clinic)

Za osobe koje žele izgubiti težinu:
Ishrana sa niskim GI može pomoći da se održi osećaj sitosti i izbegnu nagli pad energije nakon obroka, što je korisno u planiranju zdravog gubitka težine. Međutim, efekt na mršavljenje je individualan i zavisi od kalorijskog unosa i ukupne ishrane. (Mayo Clinic)

Najčešće zablude o glikemijskom indeksu

Zabluda 1: „Ako je GI nizak – hrana je zdrava.“
Ne nužno. Čokolada ima relativno nizak GI zbog masti, ali to ne znači da je nutritivno preporučljiva u velikim količinama.

Zabluda 2: „Dijabetičari smeju da jedu neograničeno hranu sa niskim GI.“
Količina je i dalje ključna. I hrana sa niskim GI može povisiti šećer ako se jede u velikim porcijama.

Zabluda 3: „Samo GI je važan.“
U praksi je važnija kombinacija hrane u obroku, količina ugljenih hidrata i ukupna energetska vrednost.

GI (glikemijski indeks) i GL (glikemijsko opterećenje)– u čemu je razlika?

Dok glikemijski indeks (GI) pokazuje brzinu porasta šećera nakon konzumacije određene namirnice, glikemijsko opterećenje (GL) uzima u obzir i količinu ugljenih hidrata u porciji.

Zato je GL realniji pokazatelj efekta kompletnog obroka.
Na primer: lubenica ima visok GI, ali mala porcija sadrži malo ugljenih hidrata, pa je njen GL nizak – što znači da u umerenoj količini nije problematična.

Zaključak

Glikemijski indeks je koristan edukativni alat koji pokazuje kako hrana utiče na brzinu rasta šećera u krvi. Važan je za osobe sa dijabetesom i one sa rizikom od poremećaja šećera u krvi, ali ga treba koristiti u kontekstu celokupne nutritivne slike obroka, uključujući porcije, ukupnu količinu ugljenih hidrata i prisustvo proteina, masti i vlakana. (Mayo Clinic)

NAJNOVIJI TEKSTOVI
slika1-1024x2048
introlab
02-predijabetes-1-696x696