Klimatske promene su u početku vezane za poremećaje u primitivnijim sistemima, kao što su promene koje nastaju kod mikroorganizama, kasnije posredno, one mogu da utiču na učestalost ozbiljnih zaraznih bolesti. Visoke temperature, dokazano je, mogu da utiču na povećanu zagađenost vazduha i vode, što opet u životnom ciklusu, šteti našem zdravlju.
Efekat staklene bašte je prirodan fenomen koji igra važnu ulogu u prenosu toplote, predstavlja prirodni mehanizam kojim se atmosfera zagreva. Primarnu ulogu u efektu staklene bašte ima gas ugljen dioksid koji zajedno sa ostalim gasovima, normalnim sastojcima atmosfere, omogućava sunčevoj energiji da prodre do Zemlje i da padne na nju kao svetlost, ali se potom u obliku infracrvenog zračenja vraća u atmosferu i zagreva je. Zahvaljujući ovom fenomenu moguće je normalno odvijanje fizioloških funkcija svih živih organizama. Ukoliko ugljen dioksida ne bi bilo u atmosferi Sunčevo zračenje bi se odbijalo o površinu planete pa bi samim tim i temperatura na zemlji bila mnogo niža, što bi Zemlju učinilo beživotnom planetom. Industrijalizacija je neosporno unapredila kvalitet života ljudi međutim, donela je i veliko povećanje emisije ugljen dioksida i drugih gasova staklene bašte usled čega se mnogo više sunčeve energije zadržava što za posledicu ima veće zagrevanje atmosfere i podizanje globalne temperature.
Mnogi ne vide ništa loše u tome što će prosečna temperatura na zemlji biti nekoliko stepeni viša, ali nije sve tako jednostavno. Globalno povišenje temperature moglo bi da dovede do promena klime koje bi uslovile promene biljnog i životinjskog sveta a samim tim i promena na nivou lanca ishrane. Hrane bi bilo sve manje. Usled povećanja temperature topio bi se led u polarnim oblastima i bilo bi mnogo više padavina. Sve ovo dovelo bi do povećanja nivoa mora, jezera i reka pa bi samim tim i poplave bile neizbežne. Podizanje nivoa mora od jednog metra koje je predviđeno do 2050. godine usloviće potapanje gradova poput Venecije i Sankt Petersburga ali i Okeanije, Bangladeša, Holandije, sliva reke Po u Italiji..Viša vlažnost i temperatura mogle bi da stvore pogodne uslove za razvoj mnogih infektivnih bolesti.
Klimatske promene mogle bi da uslove i brojne društvene probleme poput masovnih seoba, gladi, velikih sukoba oko malo preostalog obradivog zemljišta itd.
Kjoto protokol
Suočeni sa realnošću ostvarivanja ovog scenarija nameće se pitanje kako sprečiti dalje globalno zagrevanje? Naizgled odgovor je jednostavan: smanjiti emisiju štetnih gasova u atmosferu i prekinuti seču tropskih šuma koje predstavljaju biljni regulator globalne temperature. Tropske šume zbog svoje veličine imaju sposobnost da apsorbuju velike količine ugljen dioksida i da u atmosferu umesto njega emituju kiseonik. Na žalost nekontrolisana seča, spaljivanje i krčenje smanjilo je njihovu površinu pa i ulogu u klimatskim procesima. Prema istraživanju biologa Normana Majersa svake sekunde nestane jedan hektar tropske šume, preračunato na dan to iznosi 86000 hektara. Na godišnjem nivou može se reći da nestane tropska šuma površine Poljske.
Kjoto protokol je nastao kao odgovor svetske zajednice na opasnost od klimatskih promena. Ovim protokolom su se razvijene zemlje (ujedno i najveći zagađivači vazduha) obavezale na ukupno smanjenje emisije ugljen dioksida za 5,2 % do 2012, u odnosu na nivo emisije iz 1990. godine. Pritom, smanjenje emisije je raspodeljeno na 34 zemlje koje godišnje zajedno emituju 13,7 miliona tona ugljen-dioksida, ali u procentualnim iznosima koji odgovaraju njihovom ukupnom učešću u toj količini. Evropska unija, prema protokolu iz Kjota, ima obavezu da smanji emisiju za 8 %, Sjedinjene države za 7 %, Japan za 6 %, a slede druge zemlje s manjim iznosima. Strogo poštovanje Kjoto protokola i prelaz sa fosilnih goriva i nuklearnih elektrana na obnovljive izvore energije kakvi su: sunce, vetar i biomasa (klimatski resursi) omogućio bi da globalni porast temperature bude manji. Odredbama Kjoto protokola je uveden i mehanizam trgovine emisijama. Prema ovom sporazumu zemlje koje emituju manje gasova staklene bašte od dozvoljene kvote mogu da trguju emisionim kreditima sa onim zemljama odnosno kompanijama koje nisu u stanju da ispune propisane zahteve.
Iako je primena ovog protokola neophodna i pravno obavezujuća izvršavanje preuzetih obaveza predstavlja veliki problem, posebno jer podrazumeva velike ekonomske troškove za zemlje potpisnice.
Klimatske promene i zdravlje
Klimatske promene neposredno utiču na ljudsko zdravlje i to prvenstveno kroz povećanje temperature vazduha. Osobe koje imaju srčane tegobe, astmu, stariji i deca, kao i beskućnici, označavaju se kao rizične grupe ljudi, posebno osetljive na delovanje ekstremnih vrućina.
Shvatajući ozbiljnost situacije SAD i Kanada su obezbedile na lokalnom nivou, u opštinama, „Vodiče“ sa uputstvima o tome kako se treba ponašati u situacijama ekstremnih temperatura. Ove brošure su osmišljene kako bi pomogle pre svega, državnim službama, hitnoj pomoći, vatrogascima, meteorolozima, da brzo i efikasno odgovore novonastaloj, vanrednoj, situaciji. Tu su na jednom mestu sakupljeni svi potrebni saveti, dobijeni iz prakse, od onih koji su učestvovali u spašavanju unesrećenih i mogu da posluže kao prva pomoć, u situacijama za koje se očekuje da bi mogle da nas zadese u bliskoj budućnosti.
Više temperature u kombinaciji sa povoljnim atmosferskim uslovima i obilnijim padavinama, mogu da produže sezonu u kojoj vladaju određene infektivne bolesti. Na primer, krpelji koji prenose Lajmsku bolest, zahtevaju određenu temperaturu i vlažnost da bi mogli da se uspešno razmnožavaju. Usled klimatskih promena bilo bi moguće pojavljivanje krpelja u krajevima gde nije bilo uslova za njihov život, a sa njima i bolest koju prenose. Prosečna globalna temperatura se lagano povećava, a očekuje se da će i u budućnosti nastaviti da raste. IPCC /Međunarodni panel za klimatske promene/ je dao prognozu po kojoj će se populacija koja je izložena riziku od malarije povećati na 400 miliona u sledećem veku. Povećanom riziku biće izloženo stanovništvo Afričkog kontinenta, a po nekim predviđanjima i u Velikoj Britaniji, Australiji, Indiji, Portugalu a od uzročnika Lejmske bolesti u Kanadi (IPCC, 2007). Predviđa se i porast oboljenja koja se prenose putem vode.
Mnogi istraživački projekti, koji ispituju efekate globalnog zagrevanja na kvalitet vazduha, ukazuju na porast respiratornih oboljenja izazvanih povećanim stvaranjem smoga /prizemnog ozona/. Smog može da dovede do oštećenja plućnog tkiva, a posebno je štetan za osobe s astmom i drugim hroničnim bolestima pluća. Drugi veoma bitan faktor koji utiče na poremećaje kod disajnih organa je zagađenje sitnim česticama, složenom mešavinom suvih čestica i sitnih kapljica. Kada ih udahnemo, ove čestice prodiru do najdubljih delova pluća i tako mogu da dovedu do čitavog niza zdravstvenih problema.
Klimatske promene su globalni fenomen i nijedna zemlja neće biti pošteđena ali posledice neće biti jednako raspoređene. Siromašne će zemlje biti najviše pogođene što je paradoksalno jer upravo ove zemlje su najmanje doprinele da do promena klime dodje.