Mala težina bebe na rođenju veliki problem sa zdravljem

Sadržaj teksta

Težina bebe na rođenju značajna je za dalje zdravlje. Postoje bolesti za koje „nismo krivi“ jer su programirane jednim specifčnim obrascem intrauterinog i ranog neonatalnog odrastanja. Intrauterina malnutricija i mala težina ploda za gestacijsko doba, predstavljaju važan faktor rizika za nastanak brojnih hroničnih bolesti u dečijem i kasnijem životnom dobu.

autor: Prof. dr Saša Živić, pedijatar endokrinolog, Klinika za dečije interne bolesti, Klinički centar Niš


U Srbiji se godišnje rodi oko 65.000 dece. Procenjuje se  da se od tog broja, čak deset procenata rode bebe koje su sitne za gestaciono doba – to su deca čija su porođajna masa tj težina bebe, i/ili dužina više od dve standardne devijacije ispod proseka, odnosno koja su na rođenju lakša od 2.6kg ili kraća od 46cm.

Deset posto ove dece ostaje niskog rasta zbog abnormalnosti u načinu sekrecije hormona rasta, a 90% dece koja nadoknade rast, u velikom su riziku za razvoj ozbiljnih metaboličkih poremećaja.

Intrauterina malnutricija menja naš organizam

Danas postoji mnogo dokaza da bolesti i stanja koji predstavljaju pošast 21. veka kada je u pitanju zdravlje, kao što su šećerna bolest, infarkt miokarda, šlog itd., nastaju u stvari još na rođenju, odnosno i pre rođenja.

Povezanost porođajne mase i rizika od razvoja metaboličkih bolesti je odavno poznata. Dokazano je da intrauterina malnutricija menja naš organizam, tako što se hranjive materije selektivno šalje mozgu kao najvažnijem organu, na račun ostalih organa i na taj način se trajno menja njihov fenotip.

Ovo otkriće je dovelo do definisanja hipoteze „štedljivog genotipa“ koju je još 1992. godine objasnio čuveni naučnik Barker:

slaba fetalna nutricija menja fetus u cilju preživljavanja tako što se nutrienti selektivno distribuiraju mozgu, po cenu patnje organa kakvi su pankreas, jetra i muskulatura. Ova adaptacija ploda postaje štetna za njegovo ukupno zdravlje tokom života, posebno ako postnatalno (nakon rođenja) postoji obilje hrane i naglo dobijanje u masi.

Promene na bubrezima, srcu, reproduktivnim organima

Ako se beba rodi sa malom porođajnom masom ili malom porođajnom dužinom ona se rodi i sa jako malim brojem nefrona, što  može da rezultira i ranom hipertenzijom.

Dokazano je da takva deca, već u 21. danu života imaju do 40% manje beta ćelija nego deca koja su se rodila sa normalnom porođajnom masom i dužinom. Njihovi kardiomiociti su malobrojni i velikih dimenzija.

Fetalna anemija programira koronarno stablo tako da se začeci koronarne bolesti javljaju već u prvim danima života.

Deca rođena mala za gestaciono doba mogu da imaju i čitav niz reproduktivnih problema, jer proizvode više androgenih hormona. Intrauterina retardacija rasta po pravilu nosi rizik za policistične jajnike, pa se značajan broj adolescentkinja sa sindromom policističnog ovarijuma, upravo regrutuje u grupi dece koja su se rodila mala za gestaciono doba.

Najzad, fetalna malnutricija se odražava i na centralni nervni sistem, tačnije na kognitivne funkcije, pa će ova deca u čak 49% slučajeva imati niži uspeh u školi ili koeficijent inteligencije od onih koji su rođeni sa adekvatnom porođajnom masom ili dužinom. Javljaju se i socijalna nekompetentnost ili problemi u ponašanju, a uključuju čak i simptome psihijatrijskih poremećaja u detinjstvu i ranom adultnom dobu, sve do suicida.

Istraživanja koja su u Švedskoj sprovedena na 20.000 blizanačkih parova, pokazalo je da oni koji su rođeni sitniji imaju veći procenat psihijatrijskih poremećaja, šizofrenije, pa čak i samoubistva.

Epigenetska promena prenosi se na potomstvo

Epigenetika podrazumeva da se ne menjaju naše DNK sekvence, tj. geni, nego se menja način ekspresije tih gena, ali se ta epigenetska promena može preneti na potomstvo. To znači, da će se na primer, hipertenzija, šećerna bolest, koronarna bolest, apopleksija – nasleđivati. Ako pretpostavimo da će se u Srbiji u 21. veku roditi 100 000 beba sa malom porođajnom masom i/ili dužinom za gestaciono doba to znači da ćemo imati 100 000 građana koji su u riziku od napred navedenih bolesti. Ali, to nije sve, jer je tu još 100 000 njihovih potpmaka koji su taj rizik nasledili.

Takođe, treba imati u vidu i to da se kod sitne dece menja plasticitet mozga na način da se redukuju centri sitosti, a ostaju pošteđeni centri gladi, pa postaju „večito gladne osobe“, koje se vrlo lako ugoje i imaju čitav niz epigenetskih promena.

Dakle, ako se vratimo na cifru od sto hiljada ljudi rođenih u 21. veku u Srbiji sa malom težinom odnosno dužinom za gestaciono doba i na oko sto hiljada njihovih potomaka koji potencijalno nose rizik da obole od istih bolesti kao i njihovi roditelji, onda postaje jasno da u Srbiji imamo jednu „tempiranu bombu“ građana koji će poumirati od različitih akutnih stanja, tipa infarkta ili moždanog udara, a da neće biti svesni zbog čega.

Adultna medicina je u principu „optužujuća medicina“.

Ona računa da se bolesti javljaju kod ljudi koji su ili debeli ili se ne hrane dobro, piju ili puše, a ne računaju na to da postoje bolesti za koje čovek „nije kriv“ jer su programirane jednim specifčnim obrascem intrauterinog i ranog neonatalnog odrastanja. I ne samo to što su te osobe u riziku za metaboličku bolest na način kako je opisano, nego ta deca posebno ona koja se naglo goje, oni imaju dodatnu poteškoću, ozbiljne epigenetske promene koje ostavljaju u nasleđe budućim generacijama. Zato moramo da popravimo kvalitet perinatalne zaštite da bismo kao nacija bili zdraviji i pametniji.

Hipoteza o „štedljivom genotipu“ i Odri Hepbern

Hipotezu o „štedljivom genotipu“ postavio je i razvio Osmond Barker 1992. godine (koji je dobio Nobelovu nagradu za ovu inovaciju) na modelu dobro poznate gladne zime u Holandiji 1944. i 1945. godine. U ratom okupiranoj Holandiji više od  4,5 miliiona ljudi je gladovalo, hranili su se lalama da bi preživeli. Pa ipak, više od 20 hiljada ljudi je umrlo u toku te zime. Pola veka kasnije, holandski epidemiolozi su otkrili da ljudi koji su preživeli tu „gladnu zimu“ su u srednjim godinama imali povišene nivoe triglicerida i holesterola, bili su gojazni i patili od dijabetesa i šizofrenije.

Takođe, otrkiveno je da je stopa smrtnosti onih koji su bili u materici za vreme gladi bila viša od onih rođenih pre ili nakon „gladne zime“.  Čak 90% onih koji su preživeli, tokom života dobili su dijabetes tipa 2 i šlogove. Tako se razvila teorija da intrauterina malnutricija menja organizam na način da čuva mozak, a ostali organi pate – u uslovima slabe fetalne nutricije iz bilo kog razloga, sva se hrana selektivno distribuira ka mozgu, na račun patnje svih ostalih perifernih organa. I to je ono što nazivamo programiranje.

Glumica Odri Hepbern je živela u Holandiji za vreme te gladne zime i umrla je 90. godina prošlog veka sa znacima metaboličkog sindroma. Zahvaljujući njoj su na Imperijal koledžu u Londonu, organizovana istraživanja, koja su pokazala da je taj period malnutricije ključno promenio njene gene i da je predisponirao za bolesti u odraslom dobu.

Neophodne su preventivne aktivnosti

Potrebno je da društvo preduzme jednu sveobuhvatnu akciju kojom će se na vreme i u ranom dobu identifikovati deca koja su u riziku, a to su deca koja su rođena mala za gestaciono doba, posebno ona koja su se nakon toga naglo ugojila i da nakon toga  preduzmemo čitav niz aktivnosti koje imaju za cilj prevenciju bolesti.

Taurin bitan u ishrani majke

Osnovni razlog zbog čega deca rođena male telesne težine imaju problem sa dijabetesom, hiperlipidemijom i drugim bolestima je mitohondrijalna disfunkcija svih ćelija, a glavni razlog za to je nedostatak taurina. Sve majke koje su u drugom stanju i kojima akušeri dijagnostikuju intrauterinu retardaciju u rastu, trebalo bi da piju taurin. Sva deca koja su se rodila mala za gestaciono doba moraju da doje i da u ishrani imaju omega 3 masne kiseline, zbog njihovog antiinflamatornog delovanja.

Dijagnoza koju fond ne priznaje

Deset posto dece koje se rode sa kritičnom porođajnom masom i dužinom, ostaju niskog rasta. Deca rođena sa malom težinom za gestaciono doba je „dijagnoza“ koju naš fond ne priznaje. Ovoj deci treba da bude dostupan hormon rasta, jer on ne samo što ispravlja nizak rast već i brojne metaboličke i kardiovaskularne abnormalnosti koje ova deca imaju. Tako ćemo omogućiti prevenciju brojnih metaboličkih bolesti.

NAJNOVIJI TEKSTOVI
Multilac-Odrasli2022_Baner 300x250
Štitasta žlezda eBook
Marsovci-zajedno-oglas-148x2082mm_page-0001