Alergijski testovi

Sadržaj teksta

Alergija je neprimereni i neuobičajeni odgovor imunog sistema organizma na stranu supstancu (koja se označava kao alergen). Simptomi alergijske reakcije mogu biti opšti (sistemski) ili lokalizovani na organ ili sistem organa putem kojeg je alergen ušao u telo (koža i sluznice, gastrointestinalni i respiratorni sistem).


Najčešći simptomi alergije su: zapušenost, peckanje i curenje nosa, slivanje sekreta niz zid ždrela, karakteristični svrab i suzenje očiju, kašalj. Kod pacijenta mogu se uočiti tamni kolutovi ispod očiju tzv. alergijski podočnjaci koji nastaju zbog ograničenog protoka krvi oko sinusa.

Zašto imunološki sistem tako reaguje još uvek se pouzdano ne zna. Postoje brojne teorije, pa neki naučnici razlog za porast broja ljudi koji pate od alergija pronalaze u prekomernoj čistoći, neki u životnoj sredini koja je sve zagađenija, preteranoj upotrebi lekova.. ono što je sigurno, u nastanku alergija vrlo važnu ulogu ima genetska predispozicija (atopijska konstitucija). Statistike pokazuju da kada jedan roditelj ima alergiju verovatnoća da će i dete biti alergično je 50% a kada alergiju imaju oba roditelja ova verovatnoća je 75%. Zanimljivo je da se sklonost ka alergiji nasleđuje ali ne i sklonost ka specifičnom alergenu, pa tako ako su roditelji alergični na npr polen, dete će imati generalno sklonosti ka razvoju alergija ali ne obavezno i na polen.

U slučaju da kašalj, crvenilo nosa, suzenje očiju dugo traju, javljaju se nekoliko puta godišnje kao i kada se oseća stezanje u grudima i otežano disanje logično je posumnjati na alergiju. Kako bi se sumnje potvrdile ili otklonile neophodno je uraditi alergijske testove.
U dijagnostici se vrlo često koriste kožni testovi. Ovi testovi se vrlo jednostavno izvode, pouzdani su i imaju prihvatljiv nivo invazivnosti.

Kožni Prick test, izvodi se tako što se na unutrašnjoj strani podlaktice prvo obeleže mesta na koja će se naneti kapljice svakog alergena ponaosob (standradni test sadrži 10 alergena). Po nanošenju alergena, lancetom se ta mesta „bocnu“ kako bi alergen dospeo u epidermis. Pojava crvenila, otoka i eventualno svraba na mestu aplikovanog alergena u periodu od 15 minuta do pola sata od nanošenja, pouzdan je znak preosetljivosti. Alergen se može u kožu uneti umesto bockanjem, i tako što se koža zagrebe lancetom. Tada govorimo o scratch testu. Intradermalni test je takođe kožni test koji se izvodi po istom principu kao i prick samo što se alergeni u epidermis unose iglom. Prick, scratch i intradermalni test, koriste se za dijagnostiku alergijskih bolesti koje su izazvane alergenima prisutnim u vazduhu ili hrani.

Najčešći inhalacioni alergeni su polen trave, korova i drveća, grinje, kućna prašina, buđ, duvan, životinjska dlaka. Od nutritivnih alergena, česti uzroci alergija su kikiriki, orasi, jagode, pšenično brašno, mleko, čokolada, belance, žumance.

Za dijagnostikovanje kožnih alergijskih bolesti mnogo su pogodniji kontaktni alergijski testovi. Izvode se tako što se na čistu kožu leđa lepi specijalan flaster sa standardnom evropskom serijom alergena (18 najčešćih uzročnika kontaktnog dermatitisa). Flaster se nosi 48 sati i nakon toga se očitavaju rezultati. Ukoliko je osoba alergična na mestu kontakta sa alergenom razvija se kontaktni dermatitis odnosno koža je crvena i svrbi. Tokom nošenja ovog flastera važno je da pacijent ličnu higijenu prilagodi, kako se flaster ne bi kvasio ili skidao.

Ukoliko anamnestički podaci, rezultati kožnih testova, klinička slika i odgovor na terapiju nisu u međusobnom skladu neophodno je uraditi i hematološke testove. Oni se zasnivaju na određivanju ukupnog imunoglobulina E (RIST test) i specifičnog IgE (RAST test). Imonoglobulin E igra ključnu ulogu u nastanku alergijskih reakcija ali i kada je njegova ukupna vrednost normalna to ne isključuje postojanje alergije, jer specifični IgE može da bude visok. Pacijent pre testiranja ne bi trebao da uzima antihistaminike kao ni druge lekove koji bi mogli da ublaže alergijsku reakciju, npr lekove za umirenje. Takođe, preporučuje se da ukoliko je to moguće pre testiranja pacijent ne bude izložen alergenima. Ukupni IgE se izražava količinski a specifični u nivoima 1 – 4 ili 1-6, što omogućava ne samo da se utvrdi postojanje osetljivosti već i da se proceni kolika je. Isto tako, ovakvim načinom izražavanja moguće je i pratiti učinak lečenja.

Nešto zahtevniji testovi od kožnih i hematoloških su provokacijski testovi. Zasnivaju se na provociranju blažeg alergijskog odgovora na određeni potencijalni alergen. U ovim testovima potencijalni alergen nanosi se direktno na sluznicu nosa, bronhija, očiju a pojava simptoma poput alergijske kijavice, suzenja očiju, ili pak astme siguran su pokazatelj postojanja alergije. Izvođenje ovih testova nosi sa sobom određeni rizik pa se zato oni i rade samo u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama i samo onda kada druge dijagnostičke metode nisu dale precizne rezultate.

Alergija nije izlečiva ali postoje lekovi koji uklanjaju simptome i olakšvaju život alergičnim osobama. U tu svrhu koriste se lekovi iz grupe antihistaminika, dekongestivi, kortikosteroidi itd. Pored upotrebe lekova, važno je smanjiti izloženost alergenima.

U periodu sezone polena: kada je vrednost polena najviša smanjiti boravak na otvorenom a po povratku kući tuširati se i prati kosu, zaštititi oči naočarama, slanim rastvorima ispirati sluzokožu nosa, ne sušiti veš na otvorenom, prozore kako u stambenom prostoru tako i na automobilu držati zatvorenim, praktikovati kratkotrajno provetravanje, pratiti vrednosti polena u vazduhu putem medija, tokom perioda kada je vrednost polena najveća planirati odmor u mesta gde se očekuje niža vrednost.

Osobe koje pate od alergije na kućnu prašinu, grinje, buđ, bube, alergene kućnih ljubimaca bi trebalo da na odgovarajući način čiste prostor u kome borave i održavaju ga tako da umanje prisustvo vlage (idealni uslovi za razvoj grinja su u prostoru koji je vlažan, topao (250C) i neprovetren), prilikom uređenja stambenog prostora birati materijale sa antialergenim svojstvima, koristiti filtere za vazduh. Kućne ljubimce treba redovno kupati i prostorije u kojima oni borave redovno čistiti i provetravati.

Ambrozija je jednogodišnja biljka visine do 1,5m koju karakterišu žuti cvetovi koji su skupljeni u grozdaste cvasti na vrhu biljke. Listovi su jajoliki a stablo prekriveno dlačicama. Seme ambrozije je izuzetno otporno, može preživeti i 30 godina pa je iskorenjivanje ove biljke mukotrpan posao. Jedna zrela stabljika ima oko 170 000 cvetova i otpušta i do 8 miliona zrnaca polena. Polen je izuzetno aerodinamičan pa se vetrom može preneti na udaljenost od čak nekoliko stotina kilometara. Polen ambrozije je izuzetno alergogen pa koncentracije od već 20-30 zrnaca po 1m3 vazduha ili 1000 zrnaca u prostoriji, mogu kod izuzetno osetljivih ljudi izazvati alergijsku reakciju. Kod onih koji su manje osetljivi na ambroziju simptomi alergije javljaju se pri koncentraciji polena od 200-1000 zrnaca po 1m3.

napisala: Dr Neda Dragićević – specijalista genetike

NAJNOVIJI TEKSTOVI
Štitasta žlezda eBook
Urinal Pharmamedica