Šta je to fobija?

Sadržaj teksta

Fobija je preterani i neosnovani strah koji se ponovljeno javlja u kontaktu sa određenim objektima (situacijama) koje nisu objektivno opasne.

autor: Jasna Bulajić-Stepanović, psiholog-psihoterapeut, jasnab@mensa.rs, psiholog Mense Srbije, psiholog Mense Crne Gore, supervizor Mense BiH


Strah je normalna reakcija na objektivno opasnu situaciju praćena telesnim simptomima koji imaju ulogu da organizam pripreme za „borbu ili bežanje”. Za razliku od biološki opravdanog (normalnog) straha, fobija je preterani i neosnovani strah koji se ponovljeno javlja u kontaktu sa određenim objektima (situacijama) koje nisu objektivno opasne.

Iako je osoba svesna neopravdanosti svog strahovanja, ne može mu se odupreti, pa pored telesnih promena i subjektivnog doživljaja straha, razvija i ponašanje izbegavanja koje još više učvršćuje fobiju.

Koje vrste fobija postoje?

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, u fobične anksiozne poremećaje spadaju: agorafobija (sa ili bez paničnog poremećaja), socijalna fobija i specifične (izolovane) fobije.

Savremen pristup u kategoriju agorafobija svrstava pre svega strah od otvorenog ili zatvorenog prostora, gužve, mostova i putovanja, a u socijalne fobije strah od procene, razgovora sa drugim ljudima i javnog nastupa.

Specifične fobije je nemoguće nabrojati (npr. strah od određenih životinja, hrane, zubara, mraka, letenja i mnoge druge). Fobije od jednog objekta (situacije) imaju tendenciju da se šire na druge objekte (situacije).

Zašto se fobije javljaju kod ljudi?

Ističu se biološki i psihološki uzroci nastanka fobija. U okviru psiholoških postoje dva modela: psihoanalitički (teorija o intrapsihičkim konfliktima) i kognitivno-bihejvioralni (teorija učenja).

Prema psihoanalitičkom, fobije su posledica neprihvatljivog intrapsihičkog konflikta, usled čega dolazi do aktiviranja određenih mehanizama odbrane (potiskivanja, pomeranja i simbolizacije).

Na taj način se primarni konflikti prenose na neutralne ili simbolične objekte koji se kasnije doživljavaju kao fobični stimulusi. Npr. agorafobija se prema ovom modelu može javiti kod osoba kod kojih postoji konflikt oko (ne)zavisnosti posledica prezaštitničke i kontrolišuće uloge značajnih drugih (roditelja), a održava se premeštanjem na partnera.

Prema modelu učenja, fobije su posledica pogrešno naučenog ponašanja. Traumatičan doživljaj se vezuje za situaciju u kojoj je realno nastao, zatim se te situacije izbegavaju, čime se fobija potkrepljuje i time učvršćuje.

Na koji način se leče fobije?

Farmakoterapijom (lekovima) i psihoterapijom, a najčešće njihovom kombinacijom.

Šta je to napad panike? Da li postoje neki uobičajeni simptomi napada panike?

Napad panike je specifičan, zastrašujući doživljaj  intenzivnog straha i nastupajuće katastrofe koji prate brojni telesni simptomi. Počinje naglo, neočekivano i brzo se razvija (do nekoliko minuta).

Karakterišu ga najmanje četiri od sledećih simptoma: ubrzani rad ili lupanje srca, bol u grudima, znojenje, drhtanje, hladni ili topli talasi po telu, suva usta, mučnina ili druge stomačne tegobe, vrtoglavica, osećaj gušenja, osećaj nedostatka vazduha, utrnulost tela, strah od ludila ili gubitka kontrole, strah od smrti, depersonalizacija ili derealizacija (tj.dozivljaj otuđenja od sebe ili okruženja).

Ove napade paničar opisuje kao doživljaj nastupajućeg gubitka kontrole, srčanog napada, gušenja ili ludila, smrti, pa se javlja neodložna potreba da se napusti mesto gde se napad javlja.

Šta raditi u situaciji kada nam se desi takav napad?

Ponavljajte sebi da je napad panike potpuno bezopasna stvar, samo je neprijatan ali i prolazan. Skrenite pažnju sa telesnih simptoma na nešto drugo, pevušite pesmu, brojte, pričajte sa nekim o nečem drugom. Popijte malo vode, pojedite čokoladicu, dišite što ravnomernije možete (zamislite pejzaž), nastavite da se lagano krećete ako možete. Umesto teksta „O ne, evo ga opet, ne mogu to više da podnesem. Napraviću budalu od sebe pred ovim ljudima, bolje da pobegnem odavde što pre. Ko zna šta mi je, umreću, poludeću”, ponovite u sebi nešto nalik sledećem tekstu „Polako, opušteno, nije prvi put, proći će brzo, to je samo bezopasni napad panike, ništa drugo, savladaću to, treba samo da se opustim”. Najbolje je ako su pre toga rađene vežbe relaksacije, pa zamišljanje određenog pejzaža vodi smanjenju simptoma.

Zbog čega se javljaju takvi napadi kod ljudi?

Zagovornici biološke teze ističu važnost biološke osnove paničnih poremećaja zato što se napadi panike javljaju i tokom spavanja i to u fazama bez snevanja (kada su kognitivne funkcije na minimumu), češći su kod blizanaca i kod odraslih koji su još tokom detinjstva u nepoznatim situacijama pokazivali veću sklonost ka ispoljavanju straha i povlačenja.

Prema psihoanalitičkom tumačenju, preplavljujuća anksioznost (strepnja) je prouzrokovana zastrašujućim mislima o separaciji od značajnih drugih ili nemogućnosti izbavljenja iz neke situacije.

Prema kognitivnoj hipotezi, paničari pogrešno tumače telesne simptome, npr. ubrzani rad ili lupanje srca tumače kao znak ozbiljnog srčanog oboljenja, trnjenje i vrtoglavicu kao znak moždanog oboljenja. Time se stvara začarani krug jer tako protumačeni simptomi još više pogoršavaju postojeće stanje.

Imate li neku vrstu saveta, kako izbeći pojavu fobije ili napada panike kod individue?

Potrebno je najpre detaljnim lekarskim pregledom isključiti postojanje određenih organskih oboljenja. Ako se pregledima isključi organska osnova, verujte tim nalazima i javite se psihoterapeutu. Osoba treba da nauči da ispravno tumači telesne signale paničnih napada, da ne precenjuje eventualne posledice napada, da poveća svoju sposobnost da savlada simptome. Pomažu i vežbe relaksacije kojima se smanjuje opšta napetost, poboljšava cirkulacija i uravnotežava disanje. Nepravilno, plitko i ubrzano disanje je jedan od osnovnih uzroka pojave paničnih napada zbog pojave tzv. hiperventilacije. Posle vežbi relaksacije, savetuje se zamišljanje tih situacija sa pozitivnim ishodom, a ako se nelagodnost ponovi, ponovo se relaksirati. Suština je u postepenom izlaganju fobičnim stimulusima. Treba promeniti način razmišljanja: ništa strašno ako vam se napad opet desi, proći će, sve je to za ljude. Većini ljudi se on desio, ali su ga pripisali neispavanosti, gužvi, gladi i slično pa se zato nije ponovio. Po mogućstvu izbegavati napitke sa kofeinom i baviti se nekim umerenim sportom (npr. plivanjem).

Koji je najefikasniji način lečenja fobija i paničnih napada prema Vašem iskustvu?

Najefikasniji je kombinovan psihoterapijski pristup. Najpre se koriste metode kognitivno-bihejvioralne psihoterapije u cilju ovladavanja simptomima (sistematska desenzitizacija (kombinovanje metode relaksacije sa hijerarhijom situacija koje izazivaju strepnju), asertivni trening (jačanje samopouzdanja), informisanje o prirodi poremećaja i sl.). U drugoj fazi terapije se može primenjivati psihodinamski orjentisana psihoterapija koja utvrđuje i otklanja intrapsihičke konflikte.

Prema mom iskustvu, najefikasnije je individualnom kognitivno-bihejvioralnom psihoterapijom pripremiti osobu za  učestvovanje u psihodramskoj grupi. Psihodramska terapija koju primenjujem se pokazala naročito efikasnom kod socijalnih fobija (strah od ispitnih situacija i javnih nastupa). Tu se, pored traganja za uzrocima fobija, sprovodi i tzv. proba ponašanja čime se osoba na najbolji mogući način, uz podršku sebi sličnih i terapeuta, priprema za potencijalno uznemiravajuće situacije i tako ih prevazilazi.

Kako da pomognemo sebi kada se nađemo u kritičnoj situciji?

Kritična situacija se može predvideti na osnovu dotadašnjeg iskustva. Ako učenik često ima tremu prilikom odgovaranja, verovatno će je imati i na prijemnom ispitu. Ako osoba ima neprijatnost pri samoj pomisli na putovanje i odvajanje od kuće, verovatno će je to pratiti tokom celog putovanja.. Bitno je da asocijativno ponašanje pretvorimo u saveznika, što se postiže vežbama relaksacije jednom dnevno duži vremenski period. Zamišljanje prijatnog pejzaža vodi određenoj telesnoj opuštenosti, što je neophodno u stresogenoj situaciji. Naravno, to je samo deo terapijskog procesa, za ostalo je potreban psihoterapeut koji tačno zna kada, kojim redosledom i na koji način da u vežbe relaksacije uvodi pojedine aspekte sa prethodno date hijararhije stresogenih situacija, sve u cilju eliminisanja neprijatnih simptoma.

 

NAJNOVIJI TEKSTOVI
Probiotici-baner-300x300px
INSTA-2-696x696
image1-1-696x696