Hlamidija i posledice koja ostavlja nelečena infekcija

Sadržaj teksta

Hlamidija (Chlamydia trachomatis) je izazivač jedne od najzastupljenijih seksualno prenosivih bolesti. Za infekciju hlamidijom se često kaže da je „tiha’’ bolest, zato što tri četvrtine žena i oko polovine inficiranih muškaraca nema jasne simptome bolesti, a posledice ukoliko se ne leči mogu biti opasne.


Ukoliko se ne leči, hlamidija može da dovede do trajnog oštećenja reproduktivnog trakta, kako žene tako i muškarca, i izazove sterilitet. Prvi simptomi se mogu javiti tek 1-3 nedelje od infekcije, a za to vreme onaj ko je inficiran to ne zna i potencijalno je veoma opasan kao prenosilac.

Kako se prenosi hlamidija

Hlamidija se prenosi vaginalnim, analnim ili oralnim nezaštićenim seksualnim odnosom sa zaraženom osobom. Svaka seksualno aktivna osoba može dobiti hlamidiju. Što je veći broj seksualnih partnera, veći je rizik od infekcije. Inkubacioni period traje 1-3 nedelje. Nema govora o tome da se bolest prenosi preko nehigijenskog sanitarnog čvora. Bolest se takođe može preneti sa inficirane majke na novorođenče u toku vaginalnog porođaja.

Koji su simptomi hlamidija infekcije

Osnovni simptomi kod žena i muškaraca se razlikuju. Istraživanja su pokazala da je u 70-80% slučajeva infekcija kod žena asimptomatska, dok je kod muškaraca ovaj procenat nešto niži i kreće se od 25-50%.

Ukoliko se jave, najčešći simptomi kod žena su:

  • Pojačani vaginalni iscedak koji može imati neprijatan miris
  • Krvarenje između ciklusa
  • Bolni ciklusi
  • Abdominalni bolovi ponekad praćeni temperaturom
  • Bol prilikom seksualnih odnosa
  • Osećaj svraba i peckanja oko vagine
  • Bol prilikom mokrenja

Simptomi koji se javljaju kod muškaraca su:

  • Bolno mokrenje
  • Mala količina bistrog ili mutnog iscetka
  • Svrab i peckanje na vrhu polnog organa
  • Bol ili otok oko testisa

Nezaštićenim seksualnim odnosom hlamidija se može preneti i na druge delove tela, kao što su anus, grlo i oči, pa su mogući i ovi simptomi:

  • Anus: osećaj nelagodnosti i iscedak
  • Grlo: obično nema simptoma
  • Oči: crvenilo, bol, suzenje, pojačana osetljivost na svetlost

Kako se postavlja dijagnoza hlamidije

Iako na osnovu simptoma možete i sami posumnjati da ste inficirani hlamidijom njeno prisustvo se sa sigurnošću može utvrditi jedino ginekološkim, tj. urološkim pregledom i odgovarajućim testovima. Pregledom se traže znaci postojanja iscetka, bola i drugih promena koje se mogu dovesti u vezu sa infekcijom. Dijagnostički test podrazumeva da se uzima bris grlića materice kod žena, tj. bris uretera kod muškaraca i šalje u laboratoriju kako bi se dokazalo prisustvo hlamidije. Ukoliko postoji verovatnoća da se infekcija prenela na anus ili grlo, uzimaju se i brisevi ovih regija i šalju na analizu.

Kako se leči hlamidija

Hlamidija se leči upotrebom oralnih antibiotika, pre svega azitromicina ili doksiciklina. Lečenju treba da budu podvrgnuta oba partnera da ne bi došlo do reinfekcije. Tretman traje obično dve nedelje, a ukoliko je bolest uznapredovala može se preporučiti bolničko lečenje uz upotrebu intravenskih antibiotika. Terapija se nikako ne sme prekidati i skraćivati, čak i ako su se simptomi povukli, već se mora sprovesti do kraja.

Po završetku terapije potrebno je da se uradi ponovno testiranje kako bi se utvrdilo i potvrdilo da je lečenje bilo uspešno. Pre potvrde o potpunom izlečenju ne preporučuju se seksualni odnosi.

Da li se osoba može zaraziti hlamidijom više puta 

Odgovor je da apsolutno može. Nakon što se uspešno izleči od infekcije, osoba se vrlo lako može ponovo zaraziti ukoliko seksualnim putem dođe u kontakt sa zaraženom semenom tečnošću ili zaraženim vaginalnim sekretom.

Hlamidija i gonoreja

Hlamidija i gonoreja imaju slične simptome, a mogu imati i slične komplikacije ako se ne leče, pa se hlamidija ponekad pogrešno dijagnostikuje kao gonoreja, i obrnuto. Ovo je loše, jer se lečenje ove dve polno prenosive bolesti razlikuje.

Hlamidija i trudnoća

Ukoliko trudnica ima hlamidiju veće su šanse za infekciju vodenjaka (amniona) i plodove vode, što može da izazove prevremeno pucanje vodenjaka i prevremeni porođaj. Blagovremena terapija može da smanji rizik od nastanka ovih problema. Ne postoji jasna povezanost hlamidije i pobačaja. Neke studije su povezale hlamidiju sa pobačajem, dok nekim drugim studijama ova veza nije mogla da bude potvrđena.

Tokom vaginalnog porođaja hlamidija se lako prenosi na bebu. Kao posledica ove infekcije kod određenog broja beba (između 25 i 50%) će se razviti konjunktivitis (infekcija očiju), a 5-20% beba će dobiti upalu pluća nekoliko nedelja ili nekoliko meseci nakon rođenja. Iako ove infekcije mogu biti veoma ozbiljne, bebe koje se blagovremeno leče antibioticima uglavnom „prolaze“ dobro. Naravno, bolje je da se trudnica izleči za vreme trudnoće i tako spreči da se beba uopšte zarazi.

Da li hlamidija ostavlja posledice ako se ne leči

Nelečena bolest može dovesti do kratkoročnih i dugoročnih posledica po reproduktivno zdravlje. Kod 40% nelečenih žena hlamidija dovodi do pelvične inflamatorne bolesti. To je oboljenje koje izaziva hroničnu upalu jajovoda, materice i okolnog tkiva, koja je praćena hroničnim bolom u karlici, a potencijalni je faktor nastanka steriliteta ili vanmaterične trudnoće.

Komplikacije kod muškaraca su ređe, ali se mogu javiti infekcija epididimisa (cevčice koje sprovode spermu iz testisa), upala rektuma, a u nekim slučajevima infekcija hlamidijom dovodi i do steriliteta.

Kako se može sprečiti infekcija hlamidijom

Obzirom na činjenicu da bolest egzistira, a da zaražena osoba nije čak i po nekoliko nedelja svesna da može biti prenosilac, velika pažnja u svetu se poklanja prevenciji bolesti. U skladu sa ovim usvojene su mere prevencije širenja bolesti:

  • Upotreba kondoma prilikom svakog seksualnog odnosa
  • Apstinencija, ako postoji sumnja da ste zaraženi
  • Obavestiti partnera da ste inficirani da bi i on mogao da se uključi u lečenje
  • Ne upražnjavati seksualne odnose sa partnerom u toku lečenja i posle toga dok se retestiranjem ne utvrdi da su oba parnera izlečena da ne bi došlo do ping-pong efekta
  • Smanjenje broja seksualnih partnera

U nekim razvijenim zemljama preporuka je da se jedanput godišnje testiraju sve seksualno aktivne žene starosti do 25 godina, žene starije od 25 godina ukoliko imaju novog partnera ili više njih, kao i trudnice.

Tekst objavljen: 11.08.2011.

Update PharmaMedica tim: 22.01.2021.

NAJNOVIJI TEKSTOVI
Veragene-flyer-566x420
Biofeminn_300x300px
Veracity-flyer-567x420
image002 (1)