Prelom kosti. Koliko vremena je potrebno da polomljena kost zaraste?

U životu, suočavamo se s različitim izazovima i rizicima, a među njima su i povrede koje mogu značajno uticati na naše svakodnevne aktivnosti i kvalitet života. Jedna od najčešćih i najozbiljnijih povreda koja može značajno poremetiti našu funkcionalnost jeste prelom kosti. Prelom kosti predstavlja ozbiljnu medicinsku situaciju koja zahteva brzu intervenciju i pažljivu negu. U ovom tekstu pokušaćemo da obuhvatimo sve aspekte preloma kosti, uključujući uzroke, vrste, simptome, dijagnozu, tretman i proces rehabilitacije a u tome nam pomaže dr Dragoljub Vukasović specijalista ortopedske hirurgije i traumatologije, načelnik ortopeskog odeljenja u Opštoj bolnici Smederevo. 
Sadržaj teksta

Prelom kosti. Najčešće pitanje pacijenta koji su polomili kost je koliko je vremena potrebno da kost zaraste i da li se proces može ubrzati.

Da li je zima sezona preloma kostiju?

Prelomi kostiju se dešavaju tokom cele godine ali učestalost je veća u toku zime što je i razumjivo s obzirom na niske temperature i sneg. Međutim, prelomi nisu retki ni u proleće kada “probuđeni vežbači” kreću da se intenzivnije bave sportom, a deca više vremena provode napolju. Prelomi se dešavaju i u saobraćajnim nezgodama ali i u sigurnom okruženju kakvi su kućni uslovi.

Povrediti se može svako, ali iskustva zdravstvenih radnika govore da su povrede učestalije kod dece (zbog sankanja, skijanja i uživanja u ostalim zimskim čarolijama) i kod starijih osoba, koje zbog svesti o opasnosti postaju uplašene i nesigurno hodaju.

Znamo da prelomi mogu biti otvoreni i zatvoreni, koji su opasniji i teži za zbrinjavanje?

Prelomi kostiju su povrede koje nastaju kada dođe do diskontinuiteta kosti i mogu biti otvoreni, koji su i jasno vidljie povrede jer pored diskontinuiteta kosti dolazi i do dikontinuiteta kože, i zatvoreni.

Kod zatvorenog preloma kosti kontinuitet kože se ne menja pa ne retko osoba kod koje je prelom nastao to u prvom trenutku ne primećuje, već toga postaje svesna kasnije kada se povreda „ohladi” i mesto preloma otekne i javi se bol. Otvoreni prelomi su teži za lečenje.

Kod dece najčešći su prelomi dugih kostiju: nadlaktice, podlaktice, butne kosti, dok stariji najčešće imaju prelome kičme i podkolenice a ređe prelome kuka koji su i najopasniji.

Polomljena kost ili iščašenje?

Na prelom se posumnja kada je posle traume neki deo tela bolan, nepokretan i otečen. Kod deteta na prelom treba posumnjati i ukoliko dete povređeni deo tela izbegava da koristi, ili ako jako i dugo plače kada se povređeni deo dodirne. Pelome je na prvi pogled vrlo teško razlikovati od iščašenja ali i jedna i druga povreda predstavljaju hitan slučaj i treba se obratiti lekaru.

Kako pružiti prvu pomoć kada je došlo do preloma?

Ukoliko posumnjate da je kod povređene osobe kost slomljena nikako je ne pomerajte i ne pokušavajte da kost „namestite”.

Učvrstite povređeni deo tela u položaju u kom se nalazi. Za imobilizaciju možete koristiti savijene novine, daščice, trougao iz automobila itd. Tvrde predmete koji će pomoći da imobilizaciju izvršite najpre omotajte nekim mekanim materijalom kako dodatno ne bi došlo do povrede. U tu svrhu mogu koristiti odeća, vata, zavoj…

Da bi imobilizacija bila adekvatna potrebno je da imobilišete dva susedna zgloba. Vrlo često povređenoj osobi se skidaju cipele ili odeća kako bi se imobilizacija bolje uradila ali to je pogrešan pristup i može uzrokovati dodatne povrede.

Posle izvršene imobilizacije obratite pažnju da li je cirkulacija neometana. To se najbolje vidi ako se pritisne koža ispod imobilisanog dela.

Ona prvo pobeli a onda joj se povrati prvobitna boja. Ukloliko se boja ne vrati i ako je koža hladna i plava, prilikom imobilizacije napravili ste isuviše jak pritisak, pa je potrebno pritisak smanjiti. Ukoliko povređeni može da hoda odvedite ga do najbliže zdravstvene ustanove a ako on to nije u mogućnosti pozovite hitnu pomoć.

Prelom kosti, šta očekivati na pregledu?

Po dolasku u zdravstvenu ustanovu lekar će prvo utvrditi da li povređeni ima povrede koje ugrožavaju život i napraviti prioritet u zbrinjavanju. Ukoliko je prelom kosti otvorenog tipa, prvo se rana obrađuje kako bi se smanjila mogućnost infekcije.

Posmatranjem se utvrđuju spoljašnje promene, bolnost i pokretljivost povređenog dela tela.

Za postavljanje sigurne dijagnoze svih vrsta preloma neophodno je rendgensko snimanje povređenih kostiju, koje pokazuje obim i vrstu preloma. Za ispravnu radiološku dijagnozu snimak treba načiniti u dva pravca, jer često na snimku u jednom pravcu nema nikakvih promena, a u drugom se jasno vidi prelom i pomeranje okrajaka.

Ponekad nije ni to dovoljno, već treba napraviti specijalne snimke, koje određuje specijalista radiolog.

Rendgenski snimak trebalo bi uraditi neposredno posle traume i ovaj snimak predstavlja dijagnostički dokument a ujedno i temelj za planiranje terapije. Snimanje bi trebalo uraditi i posle repozicije („nameštanja kostiju”) u cilju kontrole.

Kasnijim snimcima kontroliše se u raznim vremenskim razmacima zavisno od kliničkog nalaza, vrste i mesta preloma, da li su reponirani odlomci ostali u korektnom položaju ili je potrebno ispraviti položaj odlomka.

Postoje slučajevi kod kojih se neposredno posle traume ne vidi nikakva promena ili eventualno samo lupom vidljiva prskotina, iako je klinički opravdano sumnjati na prelom.
Kada se posle nedelju, dve ili tri ponovi snimak, on pokazuje proširenu prskotinu i znake srastanja, što je često kod preloma rebara.

Kako se prelom kosti leči?

Kada je dijagnoza postavljena i nema eventualnih drugih povreda koje bi mogle da ugroze pacijenta, kosti se „nameštaju” tako da se dovedu u položaj koji je najbliži idealnom i vrši se imobilizacija stavljanjem gipsa ili na neki drugi način.

Cilj gipsane imobilizacije je da se delovi polomljene kosti ili susedne zglobne površine zadrže u idealnom položaju kako bi zarastanje bilo pravilno odnosno, kako bi zglob sačuvao svoju stabilnost. Za gipsanu imobilizaciju se može koristiti običan ili plastičan gips.

Nakon postavljanja gipsa potrebno je obratiti pažnju, da li se kod pacijenta javljaju bol ili smetnje u cirkulaciji.

Ponekad je neophodno da se gips skine i ponovo postavi drugi. U slučaju teških i komplikovanih preloma neophodno je hiruško lečenje.

polomljena kost

Koliko vremena je potrebno da polomljena kost zaraste?

Zarastanje preloma vidi se u početnoj fazi već posle 10 do 14 dana, stvaranjem novog koštanog tkiva, a kod većih dislokacija okrajaka potreban je duži vremenski period.

Koliko dugo će vremena trebati da prelom zaraste zavisi od mnogo faktora: vrste preloma i težine preloma, starosti, da li je bilo još nekih povreda, da li je nameštanje okrajaka bilo dobro itd.

Kada lekar posle rendgenskog snimanja utvrdi da je prelom zarastao pacijent se upućuje na fizikalnu terapiju. Zarastanje preloma kada su nameštanje kostiju i imobilizacija dobro urađeni ima dobru prognozu. Posle nekoliko meseci najčešće na radiološkom snimku nema tragova preloma.

  • Zarastanje pršljenova, butne kosti i karlice traje oko 12 nedelja. (kod mladih, proces zarastanja je brži nego kod starijih),
  • tibia zarasta za 8 nedelja,
  • kosti podlakta za 6 do 8 nedelja,
  • ključna kost, fibula, i metatarzalne kosti zarastaju od 4 do 6 nedelja.
  • Metakarpalne kosti i kosti falange od 3 do 4 nedelja, rebra za 4 do 6 nedelja.

Zdrave i čvrste kosti su najvažnija prevencija preloma zato se Osteocare preporučuje i preventivno posebno ženama pre ulaska u menopauzu i kasnije.

Kako sprečiti da dođe do preloma kostiju?

Povrede pa samim tim i prelomi kostiju se nikada sa sigurnošću ne mogu sprečiti ali se može umanjiti rizik od njihovog nastanka.

Preporuke:

  • koristite zaštitnu opremu prilikom bavljenja sportom ili dok radite,
  • deci odaberite mesto za igru na kojem su opasnosti od povrede male,
  • nosite udobnu obuću koja se ne kliza,
  • adekvanom ishranom uz dodatak dijetetskih suplemenata obezbedite svojim kostima dovoljne količine neophodnih nutritijnata kako bi bile čvrste.

Savremeni način života dovodi do toga da naša ishrana nije uvek izbalansirana zato je potrebno obezbediti svojim kostima dovoljne količine neophodnih nutrijenata kako bi bile čvrste. Adekvatan unos kalcijuma, vitamina D, magnezijuma, cinka i drugih nutrijenata je bitan za kvalitet kostiju.

osteocare

Uloga kalcijuma je u formiranju kostiju i zuba, kontrakciji i relaksaciji mišića, prenošenju nervih impulsa. Smatra se da većini odraslih treba od 1000mg do 1200mg dnevno kalcijuma, S obzirom da veliki deo populacije ne unosi odgovarajuće količine namirnica bogate kalcijumom često se preporučuje dodatna suplementacija.

Vitamin D ima važnu ulogu u održavanju zdravlja kostiju, ispravnom funkcionisanju imunološkog sistema. Magnezijum ima važnu ulogu u formiranju tkiva (kosti, mišiča,mekih tkiva). Komponenta je preko 300 enzima koji učestvuju u metabolizmu ugljenih hidrata,proteina i masti. Cink ima fiziološku ulogu u homeostazi kostiju.                                                                                                      Kada govorim o dodatnoj suplementaciji za kosti moja pozitivna iskustva su vezana za preparat OSTEOCARE koji u sebi sadrži sve one aktivne sastojke  koji su potrebni za brži oporavak i regeneraciju kostiju posle preloma.

Specijalista ortopedske hirurgije i traumatologije, načelnik ortopeskog odeljenja u Opštoj bolnici Smederevo.  Član lekarske komore Srbije. Kontinuirano se usavršava na kongresima i stručnim skupovima kako u zemlji tako i u inostranstvu.
NAJNOVIJI TEKSTOVI
Vitabiotics-Osteocare-baner-1200x1200px-1-696x696
CG-19-INSTA-696x696