Sadržaj teksta

Aditivi su supstance koje se dodaju prehrambenim proizvodima u toku procesa proizvodnje da bi sprečili njihovo kvarenje ili da bi poboljšali izgled, ukus, ili hranljivu vrednost proizvoda. Aditivi obuhvataju 10% hrane konzumirane od strane prosečne odrasle osobe. Nemaju nikakvu hranljivu vrednost.


Kako svest o hranljivosti raste, mnogi eksperti i potrošači su sve glasniji u svojim kritikama na preterano i potencijalno opasno korišćenje aditiva, posebno boja za hranu.
Stručnjaci neprestano proučavaju efekte aditiva na zdravlje. Aditivi su prepoznati kao sigurni za veliku većinu ljudi, ali tvrdnje bazirane na skorašnjim naučnim istraživanjima ukazuju da su neki aditivi ipak štetni. Neki se aditivi povezuju sa ozbiljnim povećanjem oboljevanja od raka ili astme. Lista aditiva za koje je utvrđeno da su štetni još nije konačna.

Princip dobre proizvođačke prakse podrazumeva primenu aditiva u najmanjoj mogućoj meri tj. samo onoliko koliko je neophodno za postizanje određenog tehnološkog efekta.
Vrlo je važno voditi računa o toksičnosti aditiva kada se posmatraju izdvojeno od prehrambenog proizvoda. Pojedini aditivi se nalaze na listi otrova, ali u kombinaciji sa nekim proizvodima su nezamenljivi konzervansi koji su efikasni protiv bakterija koje luče po život opasne toksine.

Postoje sledeće vrste aditiva:
Stabilizatori – proizvodu daju konzistentniji izgled; zaslađivači – dodaju se u cilju poboljšanja ukusa; aditivi koji daju aromu – daju proizvodima specifičan miris i ukus, mogu se dobiti prirodnim putem, a mogu se i sintetisati veštačkim putem; kiseline – dodaju se proizvodima da bi ukus bio oštriji, ali se dodaju i kao antioksidativna sredstva ili kao konzervansi; aditivi koji sprečavaju zgušnjavanje; boje-dodaju se da bi se boja koja je izgubljena tokom procesa proizvodnje nadoknadila.

Neki aditivi u kombinaciji sa životnom sredinom: vodom, zagađenim vazduhom i sl. mogu štetno uticati na zdravlje ljudi.
Da bi se proizvodima dodali aditivi potrebno je:
• Da su toksikološki ispitani
• Da je njihova upotreba opravdana u tehnološkom smislu
• Da su uključeni u pozitivne liste pravilnika o aditivima
• Da se njihovim dodavanjem ne smanjuje prehrambena
vrednost namirnica
• Da se mogu identifikovati
• Da u toku proizvodnje ne stvaraju toksične produkte
Ono što želim da naglasim je da se aditivi ne smeju dodavati da bi se prikrile greške u procesu proizvodnje ili da bi se prikrio loš kvalitet proizvoda. Njihova upotreba u proizvodima koji su sezonski mora biti ograničena i veoma je važno da aditive ne treba dodavati ako utiču na sastojke proizvoda i nepovoljno deluju na korisnika. Ovo su pravila Svetske Zdravstvene Organizacije o opravdanosti upotrebe aditiva i treba ih se strogo pridržavati.

Zakonska regulativa

Pravilnik koji je na snazi u našoj zemlji je usaglašen sa direktivama EU. Pozitivnu listu aditiva u našoj zemlji čini 314 aditiva koji su prema svojim svojstvima svrstani u 22 kategorije (emulgatori, stabilizatori, konzervansi, boje, antioksidansi, zaslađivači). U prehrambenim proizvodima aditivi se označavaju obaveznim navođenjem kategorije i naziva ili oznakom E broja aditiva. Aditiv da bi se našao na pozitivnoj listi potrebno je da prođe kroz internacionalnu proceduru kojom se donose hemijske specifikacije i vrše određena ispitivanja za ocenu zdravstvene ispravnosti aditiva. Na osnovu ovih ispitivanja komisija pod imenom Codex Allimentarius donosi standarde kao i preporuke kako ih treba koristiti. Na osnovu tih preporuka i standarda zemlje članice UN ugrađuju ih u svoju zakonsku regulativu.

napisao: mr pharm Davor J.Korčok, direktor kvaliteta farmaceutske kuće B.G. Pharm d.o.o.

NAJNOVIJI TEKSTOVI
Probiotici-baner-300x300px
Probielle-IBSolutions-205x2655mm-1